Svaki solarni panel sastoji se od velikog broja fotonaponskih ćelija. Broj ćelija ovisi o potrebnoj snazi i dimenzijama svakog panela. Svaka ćelija sastoji se od dva dijela poluvodiča najčešće silicija. Kako bi fotonaponske ćelija pravilno radile nužno je stvoriti električno polje. Kao što se magnetsko polje stvara kao posljedica suprotnih polova, električno polje stvara se kada se suprotni naboji razdvoje.

Kako bi stvorili električno polje proizvođači solarnih panela tretiraju svaku polovicu silicija drugim materijalima kako bi svaka polovica imala pozitivan ili negativan električni naboj.
Točnije gornji sloj silicija tretiran je fosforom kako bi se stvorio negativan naboj tog sloja, dok se donji sloj tretira borom i time stvara pozitivan naboj donjeg sloja. To rezultira stvaranjem električnog polja koje nastaje na spoju ta dva sloja.

Tada kada foton sunčevog svjetla udari u ploče silicija, oslobađaju se elektroni koji tada kroz metalne vodiče na rubovima silicijskih ploča putuju do električnih kablova i tada postaju iskoristivi kao električna energija.

Na ovaj način funkcioniraju fotonaponski paneli, ali postoje razni oblici solarnih uređaja poput solarno-termalnih uređaja i CSP (concentrated solar power) koji rade na drugačiji način. Iako iskorištavaju energiju sunca, ostali sustavi proizvode toplu vodu ili topao zrak.